Bilo koja vrsta uznemiravanja ili maltretiranja drugih,  proganjanje (cyberstalking), vređanje i omalovažavanje, iznošenje neistina (kleveta), mržnja i diskriminatorske izjave (bez obzira da li je nasilnik toga svestan) u cilju ugrožavanja života i zdravlja druge osobe, preko e-mail, chat soba, instant poruka, vebsajtova (uključujući i blogove), ili tekstualnih poruka je elektronsko nasilje.
U poslednje vreme sve više mladih ljudi postaju žrtve nekog od oblika elektronskog nasilja (vršnjačko nasilje). Dosadašnja istraživanja ne ukazuju na razliku među polovima, kako među žrtvama, tako i među nasilnicima. Bez fizičkog kontakta sa drugima, deca i mladi teže vide i razumeju štetu koju njihove reči mogu naneti. Školski tračevi nađu svoj put do bloga i žrtva trača oseća da je u rukama nepoznatog internet nasilnika. 

Elektronska tehnologija omogućava adolescentima da sakriju svoj identitet, bilo slanjem ili postavljanjem poruke anonimno, koristeći lažno ime, pseudonim ili preuzimanjem nečijeg tuđeg identiteta. Dakle, za razliku od agresije ili maltretiranja koji se javlja u školskom dvorištu žrtve i počinioci elektronskog nasilja možda ne znaju osobu sa kojom su u interakciji. U školskom dvorištu, žrtva može da odgovori na nasilje ili pokuša da dobijete pomoć od nastavnika ili druga, dok nasuprot tome, u elektronskom svetu žrtva često nema nikakvu odbranu. Posledice elektronskog nasilja mogu biti izuzetno ozbilje za žrtvu jer joj se narušava psihičko zdravlje, sa manifestacijama u vidu osamljivanja, depresije pa čak i suicidalnih misli, namera i učinjenog dela.
Nasilje obavezno treba prijaviti policiji kojoj je dužnost da reaguje jer se radi o krivičnom delu. Kad je reč o našim propisima, svi ovi oblici neprihvatljivog izražavanja određeni su kao krivična dela, ali nažalost gonjenje od strane policije  u većini slučajeva ne ide tako lako, dok se broj žrtava elektronskog nasilja naročito među mladima iz dana povećava…