Zavisnost je oblik preterane vezanosti koja je uslovljena bilo psihološkom ili biološkom potrebom čoveka, a doprinosi razvoju određenih(zdravstvenih, porodičnih, profesionalnih, socijalnih) posledica.
To je veliki ne samo individualni (zdravstveni), već i porodični, socijalni i ekonomski problem jednog društva. Istraživači su analizirali zavisnost kroz mnoge nivoe, od biohemije ćelija, genetike, neuronskih projekcija, promena u strukturama mozga i funkciji itd…
Prvi korak za svaku osobu prilikom „ulaska u potencijalnu zavisnost“ je njen lični izbor, ali kada se postane zavisan, gubi se kontrola u ponašanju, na štetu sopstvenog zdravlja, i više ne postoji „lični izbor“ – već neodložna potreba. U svesti je jedino konačni cilj – zadovoljstvo, i to “odmah i ovde”.
Prepoznajemo zavisnička ponašanja (zavisnosti od nekih aktivnosti  i zavisnosti od supstance. Čovek može da postane zavisan od svega što mu donosi zadovoljstvo (ponašanje, aktivnosti, objekat, supstanca)! Između zavisnosti od supstance („hemijske zavisnosti“)  i zavisničkog ponašanja („nehemijske zavisnosti“)  postoji veza i sličnost.
posao,
sex,
kockanje,
hrana,
vežbanje,
kupovina,
kompjuteri,
internet,
droge,
alkohol,
duvan,
TV…

          Spektar aktivnosti i supstanci sa potencijalom da razviju zavisnost

Zavisnost od heroina (kao zavisnost od supstance)  prouzrokuje žudnju, toleranciju i apstinencijalni sindrom i ima visok potencijal ka recidivu. Patološko kockanje (kao zavisničko ponašanje) takođe izaziva žudnju, povećava toleranciju i pokazuje neke znake apstinencijalnog sindroma. Takođe ima visok potencijal ka recidivu.