Porodična psihoterapija je oblik psihoterapijske metode tj. način psihoedukativnog savetovanja koji se bavi specifičnim pitanjima, a koja utiču na zdravlje i funkcionisanje porodice.

Može se koristiti za pomoć porodici kroz težak vremenski period, veliku tranziciju, ili mentalne ili bihevioralne zdravstvene probleme kod članova porodice.  Porodična terapija posmatra probleme pojedinaca u kontekstu veće jedinice: porodice.

Pretpostavka ovog tipa terapije je da se problemi ne mogu uspešno rešiti ili rešiti bez razumevanja dinamike grupe. Način na koji porodica funkcioniše utiče na to kako se stvaraju problemi klijenta i kako ih drugi članovi porodice ohrabruju ili omogućavaju. Porodična terapija može da primeni tehnike i vežbe iz kognitivne terapije, terapije ponašanja, interpersonalne terapije ili drugih tipova individualne terapije. Kao i kod drugih tipova tretmana, korištene tehnike će zavisiti od specifičnih problema s kojima se klijent ili klijenti nalaze. Bihevioralni ili emocionalni problemi kod dece su uobičajeni razlozi da posetite porodičnog terapeuta. Problemi deteta ne postoje u vakuumu; oni postoje u kontekstu porodice i verovatno će se morati baviti u kontekstu porodice.Treba napomenuti da u porodičnoj terapiji ili savetovanju izraz “porodica” ne znači nužno krvne srodnike. U ovom kontekstu, “porodica” je svako ko “igra dugoročnu ulogu u životu, što ne znači krvne odnose ili članove porodice u istom domaćinstvu” .

Za šta je obučen porodični psihoterapeut?

Porodična psihoterapija je kompleksna psihoterapijska metoda i porodični terapeut kroz svoj rad mora da preuzima  mnogo različitih uloga. Ove brojne uloge zahtevaju da porodični terapeut prođe kroz obuku, edukaciju i testiranje kako bi se osiguralo da terapeut radi na tom zadatku.

Dok terapeuti mogu imati različite metode i preferirane tehnike tretmana, svi moraju imati barem minimalni nivo iskustva u tretmanima:

 • Problemi u ponašanju deteta i adolescenata

• Žalost

 • Depresija i anksioznost

• LGBTK pitanja

• Neplodnost

• Bračni sukobi

 • Zavisnosti (alkoholizam, zloupotreba droga, zavisnost od kockanja, zavisnost od video igara…)

Da bi tretirali ova i druga porodična pitanja, terapeuti moraju:

 • Posmatrati kako ljudi interaguju unutar jedinica

• Proceniti i rešavati probleme u odnosima

• Dijagnostikovati i tretirati psihičke poremećaje unutar porodičnog konteksta

• Voditi klijente kroz tranzicione krize kao što su razvod ili smrt

• Isticati problematične obrasce odnosa ili ponašanja

• Pomoći u zameni disfunkcionalnog ponašanja zdravim alternativama

Категорије: Porodična psihoterapija